BOSANSKA KNJIGA MRTVIH

U “Bosanskoj knjizi mrtvih“, čiji je autor MIRSAD TOKAČA, direktor

Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC), prvi put su na jednom mjestu sakupljena imena svih ubijenih i nestalih u ratu u BiH; knjiga predstavlja jedinstveno naučno, istraživačko, analitičko, socijalno i statističko štivo koje bi trebalo zaustaviti manipulaciju žrtvama na svim stranama

OKO 65 POSTO SVIH ŽRTAVA U BiH SU BOŠNJACI

82 posto stradalih civila su Bošnjaci

“Prvi put u BiH napravljena je analiza vojnih gubitaka, po svim vojnim formacijama koje su učestvovale u ratu u BiH. Dakle, došli smo do gotovo preciznih podataka koliko je izginulo pripadnika Armije BiH, koliko je stradalo pripadnika Vojske RS-a, HVO-a i takozvanih abdićevaca. Nikada niko u ovoj državi to nije uradio u posljednjih 20 godina”, kaže za naš list Mirsad Tokača, autor Bosanske knjige mrtvih.

On je na ovom djelu sa svojim saradnicima radio skoro deset godina, skupljajući podatke o svim žrtvama u BiH, načinu i mjestu njihove smrti. Ova četverotomna knjiga sadrži imena 95.940 žrtava, imena njihovih roditelja, datum i mjesto rođenja, nacionalnu pripadnost. Ekskluzivna je jer su u njoj prvi put iznijeti egzaktni podaci kojima se manipulisalo posljednjih 17 godina. Tako u ovoj knjizi saznajemo da ukupni vojni gubici Armije BiH iznose 30.521 žrtvu. Pored njih, indentifikovano je i 518 tzv. indirektnih žrtava. Ti vojnici su stradali u događajima koji nisu vezani za ratna dejstva, recimo, uslijed nestručnog rukovanja oružjem ili u saobraćajnoj nesreći. Zabilježeno je, npr., da je deset vojnika Armije BiH zatrpala lavina kod Fojnice kada su krenuli na front. Najveće gubitke Armija BiH je imala u prvoj godini rata, 1992., kada je poginulo 11.136 vojnika. Najviše stradalih je bilo starosne dobi od 20 do 45 godina.

Kada su u pitanju poginuli pripadnici JNA i njene ekspoziture, Vojske RS-a, ukupno je stradalo 20.615 vojnika, najviše tokom 1992. godine, čak njih 8.865.

Što se tiče Hrvatskog vijeća obrane, ukupno je poginulo 6.000 pripadnika ove vojne formacije. Najveći broj je stradao u sukobima sa Armijom BiH 1993. godine kada je poginulo njih 2.861.

Abdićevaca je poginulo 558 i svi su stradali tokom 1994. i 1995. godine.

“Mnoge je iznenadilo da je proporcija između poginulih Bošnjaka u Armiji BiH, s jedne strane, i Srba i Hrvata u njihovim vojnim formacijama, s druge strane, gotovo jedan prema jedan. Što jasno govori ko je u ovom ratu pobijedio”, kaže Tokača i dodaje: “Za nekoliko godina svi će znati ko su ratni zločinci. Znaće ko je Radovan Karadžić i Ratko Mladić, a ko će znati za te anonimne ljude koji su ginuli širom Bosne i Hercegovine. E to je Bosanska knjiga mrtvih i nastala je kako bi sačuvali tu vrstu sjećanja. Jako je važno da mi kao zemlja na jednom mjestu imamo poimenični popis žrtava za sve građane, poštujući njihovu vjersku i etničku pripadnost, a opet ne uzimajući to kao kriterij za određivanje njihovog statusa. Dakle, oni su tu samom činjenicom da su građani BiH, sve ostalo je manje važno, za koju su se vojsku borili, gdje su poginuli. Potom smo ušli u neke detalje koji objašnjavaju ratne zločine, kada su ljudi ubijeni, pod kojim okolnostima... Jer kada imate oko sto hiljade imena, onda imate mogućnost da pravite analize. Mi smo upravo tu uradili. Na jednoj strani imamo poimenični popis, a na drugoj imamo oko osam hiljada intervjua koji govore šta se to pojedincima dešavalo.

Imamo statistiku koja je očišćena od emocije i politike, ona je neumoljiva. Pravili smo analize unekoliko pravaca i analizirali smo cijelu BiH. Uradili smo prostornu analizu zločina, po regionima. Uradili smo tu analizu za Sarajevo, za Podrinje, Neretvu, Vrbas, doline rijeka, jer su se zapravo najveći zločini dešavali u dolinama rijeka. Podaci govore da je u Podrinju stradalo više od jedne trećine žrtava”, kaže Tokača.

Tokom rata u BiH je izginulo ukupno 9.901 žena! Samo tokom 1992. godine ubijene su 5.873 žene. U junu te godine ubijeno je najviše žena - čak 1.269 žena.

Ukupno je stradalo 85.039 muškarca, koji su također najviše stradali te godine.

“Pored njih, mi imamo još 5.100 imena za koje nismo potpuno sigurni pod kojim okolnostima su ubijeni, dakle da li je to bila nasilna ili prirodna smrt. Oni su predmet našeg daljeg istraživanja. Među njima ima dosta starih osoba, recimo koji su 1910. godište, i sumnjamo da su umrli prirodnom smrću. Nama broj nije bio cilj, jer da jeste ja bih dodao i tih pet hiljada pa bismo imali ukupno 101 hiljadu žrtava. Mi smo htjeli da za svaku žrtvu imamo odgovarajuću dokumentaciju i da ta dokumentacija potvrđuje okolnosti smrti”, kaže Tokača.

Nacionalna struktura govori da su 65 posto svih žrtava Bošnjaci, odnosno da je tokom rata u BiH ubijeno 62.013 Bošnjaka! Oko 26 posto ubijenih su Srbi, ukupno 24.953 pripadnika srpskog naroda, 9 posto su Hrvati (8.403 Hrvata) i malo manje od jednog procenta su pripadnici ostalih.

Zanimljiv je i podatak da je tokom opsade Sarajeva ubijeno više Srba granatama sa brda nego igdje drugdje u BiH tokom cijelog rata.

U Sarajevu je ukupno poginulo 3. 573 građana srpske nacionalnosti, rođenih Sarajlija. Od ovog broja 2.202 su poginuli pripadnici Vojske RS-a koji su svoj grad držali pod opsadom, a 1.100 su civili koji su poginuli od granata ili snajpera Vojske RS-a. Podaci govore da su 230 Srba bili pripadnici Armije BiH koji su poginuli braneći svoj grad. U Sarajevu je tokom rata ukupno poginulo 13.950 građana, od toga sedam stotina djece. I to 91 dijete do pet godina, zatim 145 djece koji su imali između pet i deset godina, 220 djece od 10 do 15 godina i 249 djece od 15 do 19 godina.

Ukupno je u BiH stradalo 3.172 djece. A starosna struktura govori da je ubijeno 407 djece starosti do pet godina, 589 djece od 5 do 10 godina, 896 u starosnoj dobi od 10 do 15 godina i 1.289 od 15 do 18 godina.

Ukupno je ubijeno 38.239 civila i 57.701 vojnik. Među ubijenim vojnicima ima i onih koji su ubijeni kao ratni vojni zarobljenici, kao što je u slučaju Srebrenice i nekih drugih mjesta.

“Mi sve podatke držimo otvorenim, ali smo toliko blizu tačnim podacima da zapravo ne postoji mogućnost da neko udvostručuje ili utrostručuje broj žrtava. To je nemoguće jer mi smo proveli nešto više od četiri godine detaljno analizirajući i provjeravajući sve podatke. Želimo da spriječimo poigravanje sa žrtvama, poticanje mržnje i osvete, stalno držanje u nekoj neizvjesnosti i zaključavanje ljudi u njihovoj prošlosti”, kaže za naš list Mirsad Tokača. On navodi da će biti zanimljivo kada Nataša Kandić, koja se nalazi na čelu Fonda za humanitarno pravo, završi svoj posao u Srbiji kada je riječ o popisu vojnika JNA koji su stradali na području naše zemlje.

“Moja je procjena da nije ispod hiljadu građana Srbije poginulo u ratu u BiH i mislim da je mnogo više građana Hrvatske poginulo u BiH, ali vidjećemo šta će pokazati istraživanje koje rade zagrebački Dokumenti. Fond za humanitarno pravo na Kosovu također radi isto istraživanje. Nataša Kandić mi kaže da su njihove procjene da je na Kosovu stradalo između 10 i 11 hiljada građana Kosova. Oni prave takozvanu Kosovsku knjigu sjećanja. Smisao naše regionalne saradnje, koju smo započeli 2004. godine, jeste da se ne dogode manipulacije koje su se pojavile nakon Drugog svjetskog rata. A imali smo ih, recimo, vezano za jedan Jasenovac. I danas se manipuliše Jasenovcem, naučna istraživanja govore da je stradalo između 75 do 80 hiljada, što je strašna brojka, a ja sam nedavno u Beogradu na jednom skupu čuo da je u Jasenovcu ubijeno milion Srba! U tom smislu smo mi htjeli da preventivno djelujemo, da se ne bi desila ta vrsta mitomanije ili manipuliranja žrtvama”, kaže naš sagovornik.

“Ovo nisu podaci koji idu u prilog nikome, pa čak ni Srbima, kako se u medijima može pročitati. Ovi podaci razotkrivaju zločinačku namjeru. Vremenska distribucija ubijanja pokazuje da je cilj agresije bio genocid. Podaci govore da mi imamo genocidnu namjeru tokom 1992. godine. U Prijedoru je 1992. godine više ubijeno civila nego u Srebrenici, isto tako u jednom kratkom periodu ubijeno je više ljudi u Zvorniku, Bratuncu, Foči, Rogatici, Višegradu, Brčkom nego tokom čitave 1995. godine. Ovo su podaci koji ne idu u prilog zločincima, koji ne idu u prilog političkim manipulatorima, fanatičnim nacionalšovinistima koji žele da svoju nacionalnu tragediju pretvore u jedino stradanje i da imaju ekskluzivno pravo na svoje stradanje, a da sva ostala stradanja predstave kao nevažna. U ovoj zemlji treba kreirati solidarnost u nesreći. Mi ne pravimo nikakve balanse, jer 82 posto stradalih civila su Bošnjaci. To pokazuje ko je bio cilj agresije u BiH. To su znaci ratnog zločina. Ja kao Bošnjak neću da dozvolim da moji sunarodnjaci grade mit o svom stradanju. To je neprihvatljivo, to je najveća negacija našeg stradanja. Nema monopola nad ovim informacijama i dobro je došla svaka nova i validna informacija”, kaže autor Bosanske knjige mrtvih.

……………………………..

Izvor: Slobodna Bosna broj 846 od 24.01.2013.